Skip to content

Dve trafostanice u Nemačkoj napadnute za 24 sata: Ne hakeri, nego klešta - i tri verzije ko drži alat

1 min. čitanja
Podeli
Dve trafostanice u Nemačkoj napadnute za 24 sata: Ne hakeri, nego klešta - i tri verzije ko drži alat

Dva napada na strujnu mrežu u Nemačkoj za manje od 24 sata. Ne hakerska, ne digitalna - ljudi koji su fizički došli do kablova i trafostanica i presekli ih. To je razlika koju mnogi propuštaju, a ona je ključna: ne moraš da budeš država sa sajber-armijom da bi stotine hiljada ljudi ostavio bez struje. Dovoljna su klešta i mapa.

Drugi udar se desio kod trafostanice u blizini Kelna. Nepoznata lica su namerno izazvala kratak spoj na visokonaponskim kablovima, a nekoliko blokova termoelektrane u Berghajmu ostalo je odvojeno od mreže. Dan ranije, u Brandenburgu južno od Berlina, eksplozija je uništila dalekovode kod druge termoelektrane. Dve različite tačke, dve različite savezne pokrajine, isti metod - i baš zato istraga gleda oba slučaja zajedno.

Herbert Rojl, ministar unutrašnjih poslova Severne Rajne-Vestfalije, nije bežao od reči „sabotaža”. „Prema sadašnjim saznanjima, pretpostavljamo da je reč o napadu koji su izvršili ili strani počinioci, ili ljudi sa ekstremno leve scene”, izjavio je, dodajući da se zasad ništa ne isključuje. Obe istrage se vode kao dela protiv ustavnog poretka Nemačke - formulacija koja u nemačkom pravu znači da slučaj više nije obično oštećenje imovine.

Tri verzije, nijedna potvrđena

Nemačke službe trenutno rade sa tri hipoteze: Rusija, domaći levičarski ekstremisti, ili koordinisan napad na kritičnu infrastrukturu od treće strane. To je skoro cela paleta - što znači da, barem zasad, ne znaju. A kada jedna država sa nemačkim resursima prizna da ne zna ko joj seče dalekovode, to je samo po sebi vest.

Odnosi između Berlina i Moskve su na najnižem nivou godinama, otkako je Nemačka počela otvoreno da optužuje da Rusija vodi hibridne operacije na njenoj teritoriji. Istog dana kada se desio drugi sabotažni napad, nemačka mornarica je testirala izraelsku balističku raketu sa dometom od oko 500 kilometara. To je odgovor koji govori više od bilo koje izjave - Berlin se više ne ponaša kao zemlja koja samo komentariše.

A poenta koja se retko kaže naglas: trafostanica nije vojna baza. Nema zidove, nema stražu, nema radar. Ima ih stotine širom svake evropske države, i većina je ograđena žičanom ogradom i katancem. Ako dvojica ljudi sa osnovnim alatom mogu da isključe blokove termoelektrane u jednoj od najbogatijih zemalja na svetu - šta štiti istu takvu trafostanicu na Balkanu?

Pitanje nije retoričko koliko izgleda. Infrastruktura regiona je starija, slabije nadgledana i već je više puta padala iz sasvim proznih razloga - nevreme, star kabl, iznenadno preopterećenje. Razlika između kvara i napada je važna za istragu. Za čoveka koji sedi u mraku, ta razlika ne znači ništa.