Skip to content

Vlada Meloni sutra puni 1.413 dana na vlasti i postaje najdugovečnija u istoriji Italije

1 min. čitanja
Podeli
Vlada Meloni sutra puni 1.413 dana na vlasti i postaje najdugovečnija u istoriji Italije

Vlada Đorđe Meloni sutra puni 1.413 dana na vlasti. Time postaje najdugovečnija vlada u istoriji Italije, za jedan dan više od druge vlade Silvija Berluskonija, koja se održala 1.412 dana, od juna 2001. do aprila 2005. godine. Još u maju italijanska vlada je bila druga na toj listi. Sutra je prva.

U zemlji u kojoj se prosečan životni vek vlade meri u mesecima, a ne u mandatima, četiri godine neprekidne vlasti su statistička anomalija. Italija je posle Drugog svetskog rata promenila desetine vlada. Ovo je prvi put da neko izdrži ceo taj period bez da mu se raspadne sopstvena koalicija.

Brojevi kojima se hvale

Partija „Braća Italije” za 4. septembar priprema skup u Bariju, a spisak rezultata je već spakovan: stopa zaposlenosti 63,2 odsto, nezaposlenost 5,8 odsto, preko 21 milijarde evra smanjenih poreza, izvoz porastao za 2,7 odsto u periodu 2022-2025 i prešao prag od 643 milijarde evra, a razlika u prinosima italijanskih i nemačkih obveznica pala je ispod 80 baznih poena.

Taj poslednji podatak je zanimljiviji od svih ostalih zajedno. Razlika u prinosima je cena koju tržište naplaćuje za rizik - što je manja, to se investitori manje plaše da će se nešto raspasti. Italija je decenijama plaćala premiju upravo zbog političke nestabilnosti.

Ono što nije na spisku

Saopštenja za jubilej po pravilu izostavljaju poraze. Reforma pravosuđa pala je na referendumu u martu. Ustavna reforma kojom je trebalo da se promeni način izbora premijera nije prošla. Dakle, dva najambicioznija projekta ove vlade nisu prošla - a rekord ipak stoji.

To je poenta koju vredi izvući. Dugovečnost i uspešnost nisu isto. Vlada Meloni preživela je ne zato što je ostvarila sve ciljeve, već zato što se nije raspala - što je u italijanskim uslovima posebna veština.

Kod nas vlade obično dočekuju kraj mandata, pa dugovečnost nikoga ne iznenađuje. Ali pitanje koje se retko postavlja isto je kao u Rimu - šta je ostalo izgrađeno kada se sklone saopštenja o uspehu? Stabilnost je uslov za rad, ne zamena za njega.

Meloni dobija rekord, to je nesporno. Da li dobija i nasleđe sasvim je drugo pitanje, a na njega neće odgovoriti skup u Bariju.