Skip to content

U 21 od 27 zemalja EU umire više ljudi nego što se rađa: prazna učionica više nije apstrakcija

1 min. čitanja
Podeli
U 21 od 27 zemalja EU umire više ljudi nego što se rađa: prazna učionica više nije apstrakcija

Ilon Mask objavio je na X-u da u 21 od 27 zemalja Evropske unije umire više ljudi nego što se rađa i da se te države „odavno kreću ka izumiranju". Reakcija je došla na podatke Fajnenšel tajmsa zasnovane na statistici Ujedinjenih nacija, koji pokazuju decenijski pad nataliteta u Francuskoj, Nemačkoj, Italiji, Japanu, Južnoj Koreji i SAD.

Brojke nisu sporne i nisu nove. Stopa fertiliteta u EU je 2024. godine pala na 1,34 deteta po ženi - istorijski najniži nivo, dok je za prostu zamenu stanovništva potrebno oko 2,1. Te godine je u Uniji rođeno 3,55 miliona dece. Godine 1964. bilo ih je 6,8 miliona. Skoro upola, za šezdeset godina.

Posledice više nisu prognoza, nego opis sadašnjosti. Japan, Kina, Italija i veliki deo Centralne i Istočne Evrope gube stanovništvo. Francuska je zabeležila više smrtnih slučajeva nego rađanja prvi put od kraja Drugog svetskog rata. U Južnoj Koreji, gde je fertilitet pao na oko 0,7, vrtići se pretvaraju u domove za stare, a svadbene sale u pogrebne objekte. Teško je smisliti konkretniju sliku od te.

Zašto ovo nije tuđa tema

Ovde ima nešto što na Balkanu ne treba objašnjavati. Prazna učionica nije apstrakcija - to je nešto što su mnoge porodice u ovom regionu videle u svom selu. Razlika je što se zapadnoevropska demografska kriza meri stopom fertiliteta, a naša i time koliko je ljudi otišlo. Rezultat na kraju izgleda isto: manje dece, više praznih klupa.

I tu Mask, koji godinama upozorava da je nizak natalitet jedna od najvećih opasnosti za civilizaciju, postavlja problem tačno, ali ga zatvara prerano. Brojke su istinite. Ono što ne kaže jeste da je rađanje danas ekonomska odluka koliko i lična - kirija, radno vreme, cena vrtića, da li će uopšte neko biti kod kuće. Zemlje koje su pokušale sa jednokratnom pomoći za treće dete naučile su to na teži način.

Jedno je ipak jasno: od 2012. godine prirodni priraštaj na nivou Unije je negativan, a ukupno stanovništvo raste jedino kroz doseljavanje. Dakle, iste države koje raspravljaju kako da zatvore granice, matematički ne postoje bez ljudi koji ulaze kroz njih. Da li je neko od onih koji vode taj spor ovaj račun izveo do kraja?