Skip to content

Proslava je koštala nula dinara iz Budžeta, ali platila je Državna lutrija: oglas je tražio tačno ono što se kasnije dogodilo

1 min. čitanja
Podeli
Proslava je koštala nula dinara iz Budžeta, ali platila je Državna lutrija: oglas je tražio tačno ono što se kasnije dogodilo

„Svi ovi događaji Budžet i građane koštaju nula dinara”, izjavio je premijer Hristijan Mickoski u Štipu. „Slobodno možete proveriti na „Otvorenim finansijama” i videćete da je sve ovo nula dinara.” Nije naveo nijednu kompaniju koja je obezbedila sredstva, niti jednu sumu.

Istog dana objavljeni su dokumenti koji pokazuju drugu polovinu te rečenice.

Hronologija 14 dana

Vlada je 28. aprila, na svojoj 167. sednici, odlučila da zadatak za proslavu 35 godina nezavisnosti dodeli Državnoj lutriji - državnom akcionarskom društvu čijih je 45.000 akcija u vlasništvu države.

Dva dana kasnije, 30. aprila, Lutrija je objavila „Javni poziv za prikupljanje ponuda za realizaciju sponzorisanih događaja”. Poziv je vođen po Zakonu o sponzorstvu i donacijama, pa se zato nije pojavio u sistemu javnih nabavki. Rok za ponude - pet radnih dana.

Uslovi u pozivu bili su izuzetno precizni: svetski umetnik „A klase” sa produkcijom „A klase”, događaj na otvorenom sa garantovanom posetom od najmanje 30.000 ljudi; druga internacionalna zvezda „A klase” u pratnji makedonskih umetnika; i najmanje 12 pozorišnih i vizuelnih događaja širom zemlje pod konceptom „35 godina nezavisne Makedonije”.

Ta tri opisa potom su se ostvarila tačku po tačku: Dejvid Geta, Hoze Karerasa sa makedonskim izvođačima, i serijal „Snažno svanuo dan”. Oglas koji tako precizno opisuje ono što se kasnije dogodilo nije poziv za ponude - to je specifikacija napisana nakon što je poznat dobavljač.

Na poziv se prijavio samo jedan ponuđač: „Stardast”, firma povezana sa produkcijom „Avalon”. Pet dana po isteku roka, 12. maja, Boban Miloševski iz „Avalona” i vladina portparolka Marija Miteva zajedno su predstavili program i najavili nastup Gete.

Ko je „Stardast”

Kao osnivač kompanije vodi se Mia Miloševska, ćerka Bobana Miloševskog, vlasnika „Avalona”. Firma je osnovana 2021. godine i imala je blokiran račun, pri čemu je poslednja registrovana blokada bila u martu 2025. godine. U 2025. godini „Stardast” beleži prihode od oko 67 miliona dinara.

I još nešto: u februaru 2026. godine, dva meseca pre javnog poziva, Državna lutrija je „Stardastu” već isplatila 1.850.610 dinara. Za šta - nije objavljeno. Miloševska, upitana telefonom, rekla je da nije upoznata o kakvom je novcu reč i da će odgovoriti pismeno. Odgovor nije stigao ni posle dva i po meseca.

Dve računovodstvene kategorije

Tvrdnja premijera može biti tehnički tačna i suštinski prazna u isto vreme. Direktan rashod iz centralnog Budžeta zaista može biti nula, a istovremeno državno akcionarsko društvo da plati iste događaje iz sopstvenih sredstava. To su dve različite računovodstvene kategorije - i novac Državne lutrije ne prestaje da bude državni zato što je prošao kroz drugi račun.

Isplate iz Lutrije, inače, ne pojavljuju se na „Otvorenim finansijama”, jer je reč o ugovorima sklopljenim direktno između društva i kompanija. Znači premijer je uputio građane da provere na portalu gde se upravo ove transakcije po definiciji ne vide.

Cifre kojih nema

Direktor Lutrije Aleksandar Klimovski izjavio je da sva pitanja o sumi treba postaviti u Vladi. Portparolka Miteva tražila je da joj pitanja budu poslata pismeno; odgovora nema. Još u maju najavila je da će javnost biti informisana „kada budu finalizovani svi programski, produkcijski i ugovorni elementi”. Proslava je završena. Finalizovano je sve osim informisanja.

Miloševski iz „Avalona”, upitan o novcu na konferenciji za novinare, odgovorio je kontrapitanjem: „Da li ti izgledam kao idiot?”

Opoziciona SDSM tvrdi da samo nastup Gete košta najmanje milion evra i da ukupna suma sa svim događajima dostiže do pet miliona. To je partijska procena, ne potvrđena cifra - ali je jedina cifra koja je uopšte izgovorena naglas, što samo po sebi govori nešto o stanju.

Ukupno je održano 16 događaja, sa gostovanjima i Stiva Aokija, Pola van Dajka i Pola Okenfolda. Ni za jedan od njih nije objavljena cena.

Pitanje nije da li Makedonija sme da slavi. Ni da li na sceni sme biti svetskih imena. Država može da organizuje proslavu, kompanije mogu biti sponzori, državno društvo može učestvovati u finansiranju. Svaki od tih modela ostavlja dokument. „Nula dinara” je odgovor na pitanje koje niko nije postavio; pitanje je bilo koliko je koštalo.