Skip to content

Tramp se pohvalio mirom u Gazi, Makron mu vratio s iste govornice: Ni jedan koridor nije otvoren

1 min. čitanja
Podeli
Tramp se pohvalio mirom u Gazi, Makron mu vratio s iste govornice: Ni jedan koridor nije otvoren

S iste govornice, s razlikom od nekoliko časova, svet je dobio dve suprotstavljene verzije iste realnosti. Prvo je američki predsednik Donald Tramp rekao sakupljenim delegatima u Njujorku da je pre godinu rat u Gazi „besneo punom snagom”, a da je nekoliko nedelja kasnije njegov plan taj rat završio i spasio, kako je rekao, bezbroj hiljada života. Potom je na red došao francuski predsednik Emanuel Makron i mirno, ali bez ijednog diplomatskog filtera, oborio taj račun.

Makron se nije upustio u raspravu o tome ko je što potpisao. On je pošao za jedinim pitanjem koje ima težinu na terenu: da li je prošla humanitarna pomoć. Odgovor koji je ponudio bio je „ne”. Prekid vatre je proglašen, rekao je, ali humanitarni koridori u enklavi nisu otvoreni - ni na sekundu. To nije interpretacija, to je proverljiva stvar, i upravo zato udara snažnije od bilo kog govora.

„Slušam cinizam od nekih: priznavanje je samo papir, pogledajte realnost”, rekao je Makron i udario po govornici. A potom je postavio pitanje koje diplomatija obično zaobilazi: koliko je verodostojno ostati nepokretan i hvaliti se mirom koji nije otvorio ni jedan prelaz?

Mir kao saopštenje za štampu

Ovo je model koji Balkan prepoznaje bez prevoda. Sporazum je potpisan, kamere su zadovoljne, svi dobijaju fotografiju za istoriju - a na terenu se ništa ne menja. Razlika je samo u tome što se naši sporazumi nisu proglašavali za svetski trijumf s govornice u Njujorku.

Makron je govorio na svom poslednjem obraćanju pred Generalnom skupštinom - mandat mu ističe u maju sledeće godine - i očigledno je odlučio da nema šta više da čuva za sebe. Upozorio je i na svakodnevna kršenja na Zapadnoj obali i na nešto veće od Gaze: da se svet tiho navikava na vraćanje u stanje gde pravila važe za slabije, a ne za snažnije.

To upozorenje nije abstraktno za države našeg reda veličine. Međunarodno pravo je jedina stvar koju mala država ima umesto armije. Kada to pravo postane nešto što veliki citiraju kada im odgovara, račun ne plaća Pariz.

Ostaje pitanje na koje ni jedna od dve govornice nije odgovorila: ako je mir sklopljen, ko će odgovarati za to što pomoć još ne ulazi? Proglašavanje je brzo. Otvaranje prelaza nije.