Skip to content

Dron koji teži manje od tereta koji nosi skupio je 37 miliona dolara: uzorak koji kamionom putuje pet sati, stiže za sedam minuta

1 min. čitanja
Podeli
Dron koji teži manje od tereta koji nosi skupio je 37 miliona dolara: uzorak koji kamionom putuje pet sati, stiže za sedam minuta

Indijski startap star tri godine skupio je 37 miliona dolara (oko 32 miliona evra) da natera dronove da prevoze robu jeftinije od kamiona. Rundu predvodi Greenoaks, a među investitorima su DoorDash, Lightspeed i Lachy Groom. Manje od godinu dana ranije firma je uzela 8,65 miliona - ukupno gotovo 50 miliona za startap koji još uvek gotovo da nema prihod.

Zaključak koji Airbound prodaje jednostavniji je nego što zvuči. Običan avion troši najviše energije noseći samog sebe, a ne teret. Osnivač i izvršni direktor Naman Pušp kaže da je rešenje da dron teži manje od onoga što nosi. Sadašnji model, nazvan TRT, teži oko 1,5 kilogram i nosi jedan kilogram. Sledeći, u razvoju, treba da teži tri kilograma i da nosi pet.

Oblik je čudan namerno: dron poleće i sleće vertikalno, uspravan kao raketa, pa se zatim prevrće u horizontalni let. To znači da nema potrebe za pistom - a pista je upravo ono što nedostaje svuda gde bi ova tehnologija imala smisla.

Brojke sa terena zanimljivije su od brojki od investitora. Airbound je izveo preko 13.000 autonomnih letova u Bengaluruu i Gunturu, od kojih preko 1.000 za bolničku mrežu Narayana Health, prevozeći uzorke za analizu. Četiri kilometra za sedam minuta. Kamionom, kaže Pušp, isti uzorci putuju tri do pet sati - zato što se prvo čeka da se nakupi dovoljno da vožnja ima smisla.

To je detalj koji vredi zadržati. Dron ne pobeđuje zato što leti brže od automobila, već zato što ne čeka. Logistika na Balkanu istu matematiku zna napamet: problem gotovo nikada nije brzina vozila, već koliko vremena teret sedi i čeka drugi teret.

Ambicija ide dalje - mreža koja povezuje tri grada u indijskoj državi Andra Pradeš, sa ciljem od 10.000 letova dnevno. Za to treba između 250 i 1.000 letelica. Ugovor sa vladom te države ne donosi ni novac ni subvenciju, samo rad na regulativi. Što je i najveća prepreka: bez dozvole za letenje van vidnog polja operatera, ništa od ovoga se ne skalira.

Pušp se ne pretvara da firma zarađuje. Preko 150 zaposlenih, fabrika od 4.000 kvadratnih metara u Bengaluruu, i rečenica koju retko izgovori neko ko je upravo uzeo 37 miliona: „Cilj je da budemo gigant za nekoliko decenija, a ne da napravimo prihod što brže.”

Iskreno - ali i udobno, kada investitori plaćaju čekanje. Pitanje koje ostaje nije da li dron može da odnese paket. To je već dokazano 13.000 puta. Pitanje je da li će neko za to platiti dovoljno, pre nego što novac od Greenoaksa istekne.