Skip to content

Pet hiljada na ulicama Ljubljane dok Izrael otvara ambasadu: za godinu dana Slovenija se okrenula za 180 stepeni

1 min. čitanja
Podeli
Pet hiljada na ulicama Ljubljane dok Izrael otvara ambasadu: za godinu dana Slovenija se okrenula za 180 stepeni

Oko pet hiljada ljudi izašlo je na ulice Ljubljane baš na dan kada je Izrael otvorio svoje prvo ambasadorsko predstavništvo u Sloveniji. Slogan protesta bio je direktan: „Ne genocidnoj ambasadi.” U isto vreme, u zgradi, izraelski šef diplomatije Gideon Sar rukovao se sa slovenačkim ministrom Tonetom Kajzerom.

Kajzer je posle susreta rekao da je vreme, „posle dugog perioda”, da se odnosi dve države ojačaju i saradnja prebaci u „višu brzinu”. Napolju je masa kritikovala i izraelsku politiku i potez sopstvene vlade.

Ono što ovu scenu čini jačom od običnog protesta jeste koliko je kratko trajao preokret. Prethodna slovenačka vlada priznala je Palestinu, osudila izraelske akcije u Pojasu Gaze i u nelegalnim naseljima i zabranila trgovinu oružjem sa tom državom. Od juna je na vlasti Slovenačka demokratska stranka Janeza Janše, a već u septembru se otvara ambasada i govori o višoj brzini. Opozicija je danas optužila novu vladu da vodi „izraelsku spoljnu politiku”.

Ko je bio na trgu

Skupu su prisustvovali i bivši predsednik Milan Kučan i bivša ministarka pravde Andreja Katič. Kada bivši šef države stane u red demonstranata protiv poteza aktuelne vlade, to više nije građanski protest - to je otvoren rascep u političkom vrhu zemlje.

Pokret za prava Palestinaca još pre dve nedelje uputio je vladi javni apel protiv otvaranja ambasade, sa potpisima 41 organizacije i preko 300 pojedinaca. Apel nije pomogao. Ceremonija je održana po rasporedu.

Ono što Slovenija pokazuje jeste koliko je tanka linija između „državnog stava” i „stava aktuelne vlade” u malim zemljama. Za godinu dana ista država je prvo priznala Palestinu, a zatim otvorila izraelsku ambasadu - bez ijednog događaja u svetu koji sam po sebi nalaže preokret. Promenila se vlada, promenila se spoljna politika. Da li bi kod nas nešto bilo drugačije?