Skip to content

Španija gori, a osam protivpožarnih helikoptera stoji prizemljeno zbog sankcija EU

1 min. čitanja
Podeli
Španija gori, a osam protivpožarnih helikoptera stoji prizemljeno zbog sankcija EU

Španija gori, a osam helikoptera sposobnih da izliju preko 5.000 litara vode za nekoliko sekundi stoje prizemljeni u hangarima. Ne zbog kvara. Ne zbog budžeta. Nego zbog sankcija koje je sama Evropska unija uvela.

Reč je o ruskim Kamov Ka-32 11BC, mašinama koje su godinama bile osnova španske protivpožarne odbrane. Trgovinska blokada uvedena posle ruske invazije na Ukrajinu zabranjuje ruskim tehničarima da obavljaju obavezni servis i blokira pristup rezervnim delovima bez kojih letenje nije bezbedno. Bez toga, helikopteri ne dobijaju dozvolu za letenje u evropskom vazdušnom prostoru.

Problem nije nov, niti nepoznat

Madrid je zvanično potvrdio da je osam takvih mašina van upotrebe. Ranije su one operisale iz baza u Andaluziji, Aragonu, Estremaduri i Gvadalahari - upravo iz regiona gde leto znači vatru. Gasioci na terenu kažu da su preciznost i moć ovih mašina sa dva rotora ključni za kontrolu nad požarom. Zapadne zamene su manje agilne i znatno skuplje.

A sada dolazi deo koji najviše boli. Prema raspoloživim navodima, vlada uopšte nije zatražila tehničko izuzeće od Brisela. Parlamentarni predlog da se sankcije ukinu konkretno za ove helikoptere je odbijen. Španija u proteklih godinu dana nije podnela zvaničan zahtev evropskim institucijama.

Dakle, ne radi se o nekome ko je pokušao i nije uspeo. Radi se o državi koja je znala da ulazi u sezonu požara sa smanjenim kapacitetom i nije podnela nijedan zahtev. Ko će za to odgovarati kada se napravi obračun izgorelih hektara?

Privatnici nisu čekali

Pegasus, jedan od većih operatera koji nude protivpožarne usluge, potvrdio je da Kamov više nije u njihovoj ponudi - zbog pravnih i tehničkih ograničenja prema standardima za civilno vazduhoplovstvo. Tržište se prilagodilo brže od administracije, što je gotovo zakonitost.

Ništa od ovoga ne opravdava ruske poteze u Ukrajini, niti logiku sankcija kao instrumenta. Ali pokazuje nešto što svaka birokratija uporno izbegava: svaka mera ima sporedne efekte, a te efekte neko plaća. Ovog puta račun plaćaju šume Iberijskog poluostrva i ljudi koji žive pored njih.

Pitanje koje ostaje jeste da li Brisel uopšte ima mehanizam da razlikuje avion koji prevozi oligarha od helikoptera koji gasi požar. Ako je odgovor ne, onda sledeće leto neće biti drugačije.